MRIJEST:
Svoj godišnji mrijest smuđ započinje u proljeće odmah po otapanju leda, kad temperatura vode dostigne 4 - 7 C. To je doba kad smuđevi u ogromnom broju prilaze brzacima i tekućoj vodi da bi položili ikru. Ukoliko žive u jezerima gdje nema tekuće vode, prilaze obali gdje je dno pjeskovito ili šljunkovito, a često polažu ikru i na kamenitoj podlozi. U svakom slučaju, kad je mrijest u pitanju, tražite što čistiju i bistriju vodu. Ženka smuđa je jedna od najplodnijih u ribljem svijetu. U prosjeku polaže i do 50.000 jaja po kilogramu svoje težine. Ovo je svakako jedan od razloga zašto je smuđ možda najrasprostranjenija riba na sjevernom dijelu američkog kontinenta. Interesantno je također da se smuđevi tokom mrijesta ne hrane odnosno ne uzimaju hranu.
RIBOLOV NA SMUĐA:
Treba znati da je smuđ riba dna i prema tome tu ga treba i tražiti. Ne podnosi svijetlo i zato se preko dana povlači u dubinu, te ga je dosta teško upecati. Pravo vrijeme za pecanje smuđa je rano ujutro, dok sunce ne dođe u zenit i rano popodne pa do večeri. Zbog izuzetno razvijenog čula vida, kompozicija očiju je unikatna u ribljem svijetu i pažljivim promatranjem možemo vidjeti da je smuđ visoko specijalizirana riba. Vidno polje je nekih 30 stupnjeva na gore, tako da smuđ ne vidi ispod horizonta. Također zbog unikatne kompozicije očiju, poznato je da najbolje vidi žutu boju te svoj pribor ribolovci često prilagođavaju tome. Bijela boja se također pokazala kao vrlo atraktivna. Za razliku od basa ili štuke, smuđ se vrlo često kreče u jatima, što znači kad se upeca jedan, to mjesto treba nastaviti raditi jer je najvjerojatnije da ih ima cijelo jato. Ukoliko se prakticira catch & release odnosno ukoliko vračate ribu u vodu, nemojte to uraditi odmah jer će puštena riba uzbuniti ostale, stavite ga u čuvaricu i pustite kad budete napuštali to mjesto.
Vrlo često je teško osjetiti smuđa na udici pošto uzima lagano i kad se zakači nema ništa od borbe i vatrometa na vodi kao na primjer kod basa. Smuđ je mnogo poznatiji po kvalitetu mesa nego kao borac. Mlak otpor koji pruža prilikom navlačenja odbija mnoge ribare od pecanja na smuđa jer više vole borbu na vodi i "pravu akciju" nego kvalitetu mesa. Odmah po otvaranju sezone u kasno proljeće definitivno najbolje mjesto za pecanje smuđa je zapjenjena voda ispod vodopada. Tu se odrasli kapitalni smuđevi okupljaju u velikim jatima, a učinak živog kedera u ovoj vodi je jednak dinamitu. Ukoliko pecate na ovakvom mjestu u proljeće ili jesen, preporučio bih vam lagani pribor: manji keder na dnu predveza, a 30 - 40 cm iznad jedno ili dva manja olova, tek toliko da vam omoguće lagano tonjenjem kedera u brzoj i zapjenjenoj vodi. Nastojite da uvijek držite napet najlon da bi osjetili kad uzme i na vrijeme kontrirali. Nakon proljetnog okupljanja oko vodopada, u čijoj blizini su se izmrijestili, smuđevi napuštaju ovakva mjesta i početkom ljeta se povlače u mirnije i dublje vode. Tokom ljetnih mjeseci trebalo bi raditi mjesta, jer to su upravo idealne strukture gdje se smuđevi okupljaju. Šljunkovito ili kamenito dno obiluje kederima koji su glavna hrana smuđeva, a blizina dubine daje im sigurnost i zaštitu tokom dana.
Obratite naročitu pažnju na potopljene sprudove , jer je upravo to struktura koja proizvodi bogat ulov tokom cijele godine. Ovakva mjesta, gdje se dno podiže iz dubine do ispod same površine, najbogatija su okupljališta smuđeva. Pored ovih najatraktivnijih mjesta, smuđevi se mogu naći i na terenima gdje su ivice podvodnog raslinja mada ovakvi tereni nisu primarno "smuđarski". U svakom slučaju treba probati. Pošto pisac ovog kratkog eseja o smuđu nije veliki ljubitelj pecanja živim mamcima odnosno kederima, evo dva načina kako prezentirati jig-a u lovu na smuđeve. Ukoliko koristite jig-a sa olovnom glavom, svakako najbolja prezentacija se postiže kad puštate jig da "odskače" od dna. Povucite jig u kratkom trzaju, a zatim ga pustite da padne na dno. Na dnu ga ostavite da miruje par sekundi, a zatim opet povucite. Nastojite da radite sporo i da ostavite jig da miruje na dnu, jer smuđ vrlo često uzima kad je jig u mirovanju.
Druga metoda je ako koristite jig sa plutajućom glavom. U ovom slučaju potrebno vam je klizno olovo koje će držati predvez sa jig-om na dnu, a u isto vrijeme omogućava vam da vrlo precizno odredite kad je uzeo da bi pravovremeno reagirali. Povlačite predvez na "potez", ne više od metra, a zatim namotajte višak najlona i sačekajte izvjesno vrijeme da se jig podigne. Kad ste procijenili da se podigao i stoji uspravno, povucite opet. Ova metoda vrlo je efikasna i preporučujem ga na svim mjestima gdje konfiguracija dna dozvoljava povlačenje olova.
Da sumiramo, kad pecate smuđa, bilo da to radite u stajaćoj ili tekućoj vodi, nastojite da slijedite nekoliko osnovnih pravila:
1. smuđ je na dnu
2. prezentirajte sporo, što sporije možete
3. živ keder je najbolji mamac
4. ako ne pecate na kedera, mamac neka bude prevladavajuće žute boje
5. pecajte noću, u ranu zoru ili kasno popodne
Nema komentara:
Objavi komentar