utorak, 18. veljače 2014.

Jesenski ribolov smuđa silikoncima

Lov smuđa umjetnim mamcima iz godine u godinu postaje pasija  sve većeg broja sportskih ribolovaca. Napretkom tehnike i primjenom novih rješenja u svijetu se proizvodi ogroman broj umjetnih mamaca raznih oblika i načina rada namijenjenih lovu smuđa, a koji svojim radom i izgledom ozbiljno stavljaju na iskušenje njegovu opreznost. Jesenji mjeseci listopad i studeni i period sve do prvih zimskih mrazeva su tradicionalno najuspješniji kada je lov većeg smuđa u pitanju, ukoliko zanemarimo veljaču kada se smuđ priprema za mrijest i nadoknađuje potrošene energetske zalihe i kada bi ga zbog reprodukcije trebalo poštedjeti udice.  


Pripreme za zimu 

Jesen je period kada se gotovo sva riječna riba priprema za zimsko mirovanje, pa se i intenzivnije hrani kako bi ga što spremnije dočekala. Ovo je jedna od važnijih stavki koja obećava bolji uspjeh u ribolovu srnuđa i ostalih grabljivica u jesen, nego tijekom ljetnjih mjeseci. Zajedničko za sve njih je da sada aktivnije idu u potragu za hranom u toku dana i često mijenjaju područja svog kretanja prateći plijen. Ribolovcima idu na ruku i povoljniji vremenski uvjeti, bez naglih oscilacija u vrijednostima tlaka i temperatura zraka nego što je to slučaj za ljetnog perioda. Česti su i kišni dani koji uslovljavaju postepeno hlađenje slojeva vode, porast vodostaja, zamućenje vode i povećanje količine kisika koji su i najbitniji čimbenici za što uspješniji lov smuđa umjetnim mamcima s obale i iz čamca. Nadolazak velike i mutne vode znatno utječu na riblju aktivnost, to ribe pokreće iz njenih skrovišta i približava je obali gdje je voda toplija. 

Smuđ se u listopadu i dalje pridržava svog ustaljenog termina uzimanja hrane tijekom jutarnjih i večernjih sati, ali bi se zbog povoljnijih vremenkih uvjeta njegova aktivnost mogla znatnije povećati i u ostalim dijelovima dana. Staništa koje smuđ naročito voli i naseljava su tvrdo dno i dublja mjesta u vodi gdje ima puno kamenja i drugih prepreka koja mu omogućavaju da odabere adekvatan zaklon i da sa sigurne distance vreba svoj manje oprezan plijen koji na takvim mjestima također boravi zbog potrage za hranom.

Na Dunavu, u gradskim zonama, omiljena su smuđeva staništa često u blizini obala gdje se nanosima krupnog kamenja i betonskim nasipima nastoje zaštititi obale od poplava, naročito ukoliko se u blizini nalaze hidroelektrane. Takvi pojasevi mogu se protezati i do 10, pa čak i više metara od obale. Zbog nešto nepovoljnijeg reljefa dna varaličarenje smuđa na ovakvim dijelovima vodotoka može biti otežano. Međutim, ukoliko se na takvim mjestima preko dana zadržavaju jata sitnije bijele ribe kojom se smuđ redovno hrani, onda je sasvim sigurno da će ovakve dijelove priobalja zbog mogućnosti pronalaska dobrog i sigurnog skrovišta pohoditi jata smuđeva, Osim toga krupan smuđ će često vrebati svoj plijen u blizini gustih busenja vodenog rastinja koji su karakteristični za riječne zaljeve i uvale, ali također i pored potopljenih objekata u vodi u čijoj se blizini okuplja bijela riba tražeći zaklon i hranu. 


Silikonci - prvi izbor 

Tijekom listopada velika većina varaličara ciljano lovi smuđa korištenjem raznih vrsta i modela varalica napravljenih od mješavine mekane gume, silikona i plastike ili popularno zvanim silikoncima. Izbor silikonskih varalica i adekvatnih olovnih jig udica je svake godine sve veći tako da je u prvi mah varaličarima znatno olakšano pretraživanje određenih spotova i svih slojeva vode. S druge strane ogroman broj različitih modela i dekora svakog od varaličara zasigurno stavlja na "slatke muke" i nedoumice prilikom izbora i kupovine varalica. Prednost korištenja silikonskih varalica u odnosu na voblere je prije svega u njihovoj nižoj cijeni i mogućnosti primjene na svim terenima uz razne vidove prezentacije, naravno uz korištenje adekvatnog lovnog otežanja. Kombinacijom raznih težina olovnih otežanja, načina prezentacije i dobrim poznavanjem terena gubitak varalica se može svesti na minimum. Međutim, za manje iskusne varaličare jedan od osnovnih problema je odrediti potencijalne spotove na kojima se smuđ tijekom dana i noći zadržava i hrani. 

Napomenuo sam da je jedan od o novnih pokazatelja mogućeg prisustva smuđa, kretanje i zadržavanje bijele ribe. Osim toga kao jedan od "lokatora" kasnijeg smuđevog prisustva može biti i "raubanje" bolena, jer se i on preko dana krije iza velikog kamenja na dnu i odatle vreba svoj plijen. Sljedeći veoma važan čimbenik u određivanju smuđevog staništa (a koji se povoljno odražava na ribolov smuđa) je kretanje vode. Smuđ je riba koja je dosta osjetljiva na promjenu temperature vode i količine kisika u njoj. Zbog toga će tijekom jeseni i dalje najrađe birati protočna mjesta u blizini obala, zatim limane kao i prijelaze iz bržeg u mirnije strujanje rijeke gde se sudaraju različita strujanja vode i stvaraju kontra tokovi. 


Položaj prepreka i njihov raspored na protočnim priobalnim dijelovima rijeka je veoma važan i varaličar ih mora dobro zapamtiti kako bi mogao smuđu adekvatno ponuditi umjetni mamac i tako bitno smanjiti gubitke varalica. Često kvačenje varalice za dno i nervozna nastojanja varaličara da ih cimanjem štapa oslobodi mogu nepotrebno uznemiriti i preplašiti smuđa i u većini slučajeva otjerati ga s tog mjesta. 


Jaka vibracija - dobra vibracija 
Za vrijeme jesenjih meseci mnoštvo ribolovaca lovi smuđa silikonskim varalicama većih dužina repa i šireg oblika tijela. Zajedničko za sve njih je da imaju širi rad repa tako da stvaraju jače vibracije prilikom povlačenja. Najvažnije je da varalice imaju neoštećene i ispravne repove koji ne smiju biti previše kruti i tvrdi, već elastični, s učestalim pokretima repa i tijela i pri malim brzinama povlačenja. Od oblika varalica i dalje se najviše koriste tvisteri i shadovi, mada kada se lovi na terenima gdje su veće dubine i brža strujanja prednost prilikom izbora daje se silikonskim shadovima, ali dobre rezultate postižu se i primjenom tvistera i shad tvistera minimalne dužine 12 cm. Ovakve tvistere karakterizira duži i širi rep (naročito kod Orkinog shad tvistera od 13 i 15 cm gdje rep zauzima 2/3 od ukupne dužine varalice) i šira amplituda vibracije tako da su postali nezaobilazni dio jesenjeg arsenala varalica. 

Od silikonskih shadova koriste se razni modeli u dužinama od minimalno 9 cm kada se lovi u blizini same obale gde strujanja Dunava nisu tako jaka, pa do 13 cm za lov na mjestima s bržim strujanjem. Shadovi većih dimenzija imaju veću repnu "gljivu" pomoću koje pri bržim strujanjima rep shada snažnije mlatara lijevo-desno, dok tijelo uvija bokovima (podsjeća vas na nešto ). Prezentacija varalice će svakako ovisiti prije svega od doba dana, a svaki varaličar mora u potpunosti kontrolirati rad varalice, veličinu silikonca i amplitudu vibracije koju on proizvodi primjeniti na određenom i unaprijed odabranom mjestu i u što kraćem vremenskom periodu korigirati eventualne greške u prezentaciji. 

Bez obzira što se u jesen smuđ hrani u dužim vremenskim intervalima, izvan standarnih termina ishrane, on se ipak radije zadržava na lokacijama koje su dalje od obale. Zbog toga je obavezno sa sobom u ribolov nositi i odgovarajuće olovne glave različith otežanja kako bi bili u mogućnosti da varalicu plasiramo na željeno mjesto i da u što kraćem vremenskom intervalu varalica dosegne dno. Često je potrebno da usprkos primjetnoj aktivnosti smuđa promijenimo više modela silikonaca dok ne otkrijemo kakav način rada smuđu najviše odgovara. U tome je i draž lova smuđa umjetnim mamcima jer se nikada s potpunom sigurnošću ne može tvrditi da smuđ striktno udara samo na određen model i dekor i na određenoj dubini i udaljenosti od obale, već je potrebno stalno eksperimentirati i biti strpljiv i uporan. 


Ni presporo, ni prepolako 
Za razliku od zimskog perioda kao i u periodu poslije mrijesta kada je smuđ manje aktivan i pokretljiv, u listopadu je smuđ u punoj formi, ali neće po svaku cijenu trošiti snagu u potrazi za hranom. To znači da povlačenje varalice ne smije biti identično u svakom trenutku već mora biti raznovrsnije, ali ne i prebrzo niti isključivo presporo! Razloga za ovakvu tvrdnju je više. 

Prvo, energičnijim povlačenjem varalice s čestim promjenama brzine povlačenja varaličar znatno olakšava smuđu da spazi potencijalni plijen. Drugo, na mjestima u priobalju koja obiluju jatima sitnije bijele ribe smuđu nije teško da na brzinu sastavi svoj jelovnik, pa je potrebno da varalicu povlačimo skokovito uz uočeno jato kedera, ali na način kojim će naša varalica vješto simulirati ranjenu i dezorijentiranu ribu koja se izdvojila iz jata. Na taj način varalica smuđu postaje odmah uočljiva i lakše dostupan plijen, a zbog svoje veličine često za smuđa predstavlja i neodoljiv zalogaj. U toku povlačenja varalice obavezno treba voditi računa o smjeru i brzini strujanja vode kako bi pravilno odabrali model varalice i težinu olovne glave i kako bi prezentaciju varalice, način i brzinu njenog povlačenja prilagodili uvjetima na terenu. 

Uvijek se trudite da varalicu provlačite neposredno uz kamene prepreke, odnosno pokraj svih onih mjesta gdje mislite da smuđ sakriven vreba svoj plijen. Napomenuo sam da je nadolazak velike i mutne vode kao posljedica čestih jesenjih kiša veliki saveznik svakom varaličaru. Tada je zbog uvjeta smanjene vidljivosti smuđ manje oprezan nego inače i prilazi što bliže obalama u potrazi za hranom. U ovakvim situacijama su prezentacija varalice i njena vibracija od presudnog značenja za uspješan lov jer se onda smuđ u tijeku lova isključivo oslanja na svoju bočnu liniju, a puno manje na svoj vid. Zbog toga treba uvijek nositi u ribolov varalice različitih vibracija i dužina repova, nezavisno od dekora, jer u uvjetima visokih i mutnih voda dekor varalica nije primaran prilikom njihovog izbora! 

Svaki od varaličara s vremenom stekne povjerenje u lovnost određenih modela varalica. Na vodi se često mijenjaju uvjeti, od brzine njenog kretanja do visine vodostaja, pa se smuđ vrlo brzo može prestati hraniti na tom mjestu i primiri se. Varaličar u svakom trenutku mora donijeti pravu odluku i treba rasuđivati na ispravan način. Ukoliko primijetite da određene tehnike lova i metode prezentacije varalice ne daju rezultata, onda mijenjajte vaš pristup iz korijena jer su slučajnosti na rijeci ipak rijetke. Bit je uvijek u povlačenju varalice! Promjena ribolovnog mjesta je ponekad neophodna, a svakako da treba izbjegavati terene koji su preko cijelog dana posjećeni većim brojem varaličara, jer veliki smuđ je izuzetno oprezan i ne voli previše buke i fijukanja varalicama oko svoje glave. Smuđ će napuštati spotove ukoliko "zaključi" daje njegova sigurnost narušena i tražiti će nova privremena skloništa koja su za njega najpogodnija i gdje će zadovoljiti potrebe za kisikom i podnošljivom temperaturom vode. 


Sada je agresivan! 



Udarci smuđa na varalicu u jesen gotovo da ne ostavljaju nikakvu nedoumicu kod varaličara. U najvećem broju slučajeva oni su oštri i snažni, jer smuđ agresivnije napada svoj plijen, a varalice guta gotovo cijele. Na dijelovima Dunava s nešto bržim tokom najveći broj udaraca smuđa dobijao se kada bi se varalica povlačila suprotnim pravcem od smjera kretanja rijeke koristeći snagu i brzinu riječnog strujanja za upravljanje radom varalice i s čestim okomitim cimanjem vrha štapa. Na mjestima gdje je strujanje vode znatno slabije upotrebljavajte olovne glave malih gramaža jer je njihovom upotrebom moguće znatno atraktivnije i energičnije povlačiti silikonca uz i oko kamenih prepreka i vodenog rastinja, a veliki broj udaraca smuđa događa se upravo u propadanju varalice. 


Vrijeme trajanja "cugova" su različita, ali u načelu udarni period traje 20-tak minuta, ponekad i duže, s određenim pauzama. Zbog toga je potrebno mijenjati mjesto kada ribolov na jednom terenu prestane davati rezultate. Snažna i oštra udica su uz korištenje upredene strune od velikog značaja jer još uvijek postoji mogućnost da na varalicu udari i krupniji som, a snažna i pravovremena kontra umnogome će olakšati i efikasno kvačenje smuđa. 

Bez obzira što su tijekom jeseni najbolji uvjeti za lov krupnog smuđa, svaki varaličar mora biti strpljiv u svojoj namjeri da ulovi kapitalca i da varalicama koje koristi pruži adekvatnu minutažu na vodi. To znači da ne treba panično svake minute mijenjati varalicu, već treba strpljivo pretraživati slojeve rijeke i imati puno povjerenje u varalice koje se koriste. Smuđeva glad neće u potpunosti potisnuti njegovu opreznost u drugi plan, pa zato varaličar mora biti i lukav na vodi i razmišljati kao smuđ! Najproduktivniji načini lova često mogu iznenaditi i očekivanja samog varaličara, naravno u pozitivnom smislu. Eksperimentirajte s različitim modelima varalica, zabacujte ih na različite udaljenosti od obale i povlačite ih različitim brzinama dok ne pronađete najbolje područje za lov smuđa.

Pročitaj više na forumu Pijanog Tvora: http://www.pijanitvor.com/showthread.php?t=1436#ixzz2tgr5jJ5t

Nema komentara:

Objavi komentar