sin i otac

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
SIN: ‘Tata, smijem li te nešto pitati?’
OTAC ‘Da, naravno, reci, šta je?
SIN: ‘Tata, koliko zarađuješ na dan?’
OTAC: ‘To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?’ kaže ljutito
SIN: ‘Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na dan?’
OTAC: ‘Ako već moraš znati, zarađujem oko 200 kn na dan.’
SIN: ‘Oh,’ Dječak odgovori, spuštene glave.
SIN: ‘Tata, molim te, možeš li mi posuditi 50 kn?’
Otac je bio bijesan ‘Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 50 kn taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan naporno za takve dječje idiotarije!’

Dječak je tiho potišteno otišao u sobu i zatvorio vrata.

Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja…kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?’

Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:
Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 50 kn…stvarno ne traži često novac…

Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
‘Jesi zaspao, sine?’, upitao je.
‘Ne, tata, budan sam” odgovori dječak.
‘Razmišljao sam…možda sam bio prestrog prema tebi malopijre. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 50 kn koje si tražio.’

Dječak se uspravio, smiješeći se. ‘Oh, hvala ti, tata!’, poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je video da Dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.

Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.

‘Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?’, planu otac

‘Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.’, odgovori dječak.
‘Tata, sada imam 200 kn. Mogu li kupiti jedan tvoj radni dan da budeš malo samnom? Molim te, neka to bude sutra želim jedan cijeli dan imati svoga tatu za sebe..

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga da mu oprosti.

Ovo je samo kratki podjsetnik za sve koji naporno rade. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 200 kn sa nekim koga voliš.

Da umremo sutra, kompanije i firme za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života