Spin ribolov

Spin, špinanje, blinkanje, varaličarenje – neki su od naziva među ribolovcima za lov ribe varalicom. Tehniku ribolova, prvenstveno umjetnim mamcima, iako ima varijanti i blinkanja mrtvom, pravom, ribicom u tzv. sistemima.

Radi se o veoma rasprostranjenoj u svijetu i veoma popularnoj tehnici ribolova, prije svega grabežljivih riba kao što su štuka, smuđ, pastrva, klen, grgeč, bass, bolen, glavatica i sl., dok postoje i tzv. mirne vrste koje možemo loviti varalicom. Blinkanje je moguće ne samo na slatkim vodama, već i na moru, podjednako uspješno i s obale i iz čamca. Kada je riječ o blinkanju s plovila onda je moguće klasično blinkanje sa zabacivanjem i povlačenjem mamca prema sebi te vučenje, panulanje mamca iz plovila, bilo laganim veslanjem, bilo snagom vanbrodskog motora.

Pribor potreban za ovu tehniku sastoji se od spin štapa različite gramaže, odnosno težine bacanja (za laki, srednji i teški spin), odgovarajuće role, bržeg ili sporijeg prijenosa (na kojoj je namotana uzica – monofil (najlon) ili upredenica) te mamca – varalice. Umjetni mamci ili varalice kojima se blinka dijele se na leptire ili spinere, žlice, rotirajuće ili turblere, voblere ili teturavce te razne vrste silikonskih ili gumenih varalica. Varalice mogu, ali ne moraju imitirati razne vrste ivotinja u vodi, koja su hrana grabežljivih riba (ribice, insekti, žabe, crvi i sl.).

Spin tehnika spada u aktivne tehnike ribolova u pokretu. Ribolovac tijekom blinkanja prelazi znatne udaljenosti uz rijeku ili jezero, ponekad po nekoliko kilometara, a ponekad i desetak. Zato ribolovac mora biti odgovarajuće odjeven. Za ribolov na brzim planinskim rijekama mora imati i visoke čizme – hlače, koje mu omogućuju kretanje kroz vodu. Mora imati prsluk s puno džepova u koje stanu sve kutije s potrebnim varalicama baš za tu vodu i ribu koju lovi te ostalim sitnim priborom (kopčama za vezanje varalica, škarama i peanama za vađenje udice). U opremu ulazi i podmetač za prihvat ribe, ako je ribič ne prihvaća rukom.

Unutar ove tehnike razvili su se i specijalistički ori- jentirani ribolovci koji blinkaju, npr. samo štuku i smuđa, pastrvaši, blinkeraši na soma itd. Spineraši bassa ili pastrvskog grgeča posebna su sorta, pogotovo u Americi gdje je taj ribolov više od sporta, s više od milijun poklonika.

Sama tehnika ovog ribolova sastoji se u zabacivanju (različitim načinima – preko glave, ispod štapa, bočno i sl.) varalice i potom njenim povlačenjem (različitim brzinama i načinima), na različitim dubinama, prema sebi.

Rad varalice u vodi, njena frekvencija, boja i ostalo provociraju ribu na griz. U ovoj tehnici se organiziraju i natjecanja. Generalno, to je disciplina lova ribe varalicom. Na svjetskoj sceni, Međunarodna federacija ribolovaca FIPSed, službeno organizira prvenstva u ribolovu grabežljivaca umjetnim mamcem s obale i iz čamca te u ribolovu bassa (pastrvskog grgeča) iz čamca.

Ribolov na soma

Iako se bućka veže prije svega uz ribare, kao ribarski alat, ima puno zemalja gdje se ona smatra sportskim priborom.

Tako je i u Hrvatskoj. Bućka je alat koji se sastoji iz dva dijela: drveta kojim se bućka (lupa) po vodi i glavne špage (inšljiga) na kojoj je svezana velika i jaka udica. Na tom putilu nalazi se 14 – 18 perli ukupne težine 200-300 grama ispod kojih je, pet do šest centimetara iznad udice, privezana crvena vunena kićanka. Nitko ne zna čemu ona točno služi, jer som niti u dubini razlikuje boje niti ona stvara kakvu posebnu vibraciju. No, bez obzira na sve, bućka je iznimno efikasan alat.

Ribolov njome nije kompliciran, ali je stvar prakse i može se savladati samo učestalim odlascima na vodu. Ribolovac se čamcem naveze nad mjesto gdje ima soma (zato se moderan bućkolov kombinira s upotrebom sonara). To su obično razni limani i dubljiši.

Mjesta gdje su potopljena stabla, stijenje, konstrukcije mostova i sl. Ribolovac spušta udicu ispod površine na 3 do 8 m dubine. Bućkom udara po površini vode proizvodeći karakterističan zvuk buć, buć, koji se daleko prenosi vodom i na soma ima magičan učinak. Ima razmišljanja da taj zvuk soma podsjeća na hranu, skok žabe u vodu, lepet krila mužjaka rovca… Som, izazvan bućkom, bez previše razmišljanja juriša na postavljeni mamac. A za mamac se u takvom ribolovu najčešće postavlja živa ribica (keder), žaba, rovac, meso školjke, snop gujavica pa čak i cijelo (mrtvo) pile, jetrica i sl.

Isti se mamci najviše koriste i u ribolovu soma štapovima i rolama s obale ili iz čamca. Za ribolov soma koriste se snažan pribor za težak dubinski ribolov, štapovi preko 100 g težine bacanja, najloni na roli promjera i od 0,50-0,60 mm, pa i jači, udice kovanice (obične i trokuke) u veličinama od 1 do 4, odnosno 1/0 do 3. Za takav ribolov koriste se velike pouzdane role, i sa po 200 m najlona promjera 0,50 mm, a sve više i multiplikatori, pa često i kompletan pribor za morski Big Game ribolov.

Naime, ribolov velikog soma postao je posljednjih godina veliki sportsko-rekreacijski hit među ribolovcima. U potrazi za ulovima težim od 50, pa i većim od 80 kg, ribolovci željni avanture, povišenog adrenalina odlaze na danas najpoznatija svjetska odredišta gdje se love veliki somovi. To su prije svega rijeke Ebro i Mare u Španjolskoj pa Po u Italiji te delta Dunava u Rumunjskoj.

Osim s prirodnim mamcima, veliki somovi love se i spin tehnikom (umjetnim mamcima). Pri tome se koriste također jaki štapovi i najloni na velikim spin rolama, ali umjesto najlona sve više upredenice koje su manjeg promjera, ali veće nosivosti nego najloni iste debljine. Varaličari se tako najčešće iz čamca, ali i s obale. Od varalica koriste se veće žlice te razni otežani (na jig glavama) silikonci i tonući vobleri. Tehnika spin ribolova soma također se brzo uči, ali se rutina i efikasnost postižu tek dugotrajnim treningom odnosno čestim izlascima na vodu. U vrijeme kada se som zna dizati prema površini, tijekom ljetnih oluja i grmljavine, blinkati ga se može i s manjim plivajućim voblerima, koji izgledaju kao male bačvice koje proizvode jaku vibraciju s ugrađenim kuglicama. U tom periodu se i prirodni mamci postavljaju na površinu (žabe) ili tik ispod površine, na manjim dubinama.

U Hrvatskoj su omiljena odredišta za ribolov na krupnog soma rijeke Sava, Dunav, Drava, Kupa, njihove mrtvice, ali i mrtvice mnogih manjih rijeka kao što su npr. Česma, Ilova i sl. Velikih somova ima u mnogim jezerima, kao što su Vransko jezero, Šoderica kod Koprivnice, Šumbar kod Karlovca, jezera u Bedekovčini.

Kada riba najbolje grize

Blagi porast vode, pad temperature i porast količine kisika u vodi predstavljaju idealne uvjete za ribolov. Zimi, u kombinaciji niskog vodostaja i niskih temperatura šanse za ulov su minimalne, a riba se obično aktivira pred porast vode i po nešto toplijem vremenu. Ljetni porast vodostaja praćen kišom koja rashlađuje vodu ili topla zima sa povišenim vodostajem daju izvanredne šanse za ulov. Takve situacije ne treba propuštati, jer ulov može biti iznenađujuće bogat. Kod određivanja ribolovne pozicije ili mjesta prema oscilacijama vodostaja veoma je bitno pratiti vodostaj cijelim tokom rijeke, uključujući i vodostaj pritoka .. Osnovno pravilo je da je na rijeci dobro pecati u dane kada je njena pritoka u opadanju, ali je ipak prvi dan opadanja te pritoke idealan za ribolov.  Nešto najgore što nas može zadesiti u ribolovu je prvi dan porasta pritoke. Tada ona praktično ukroti i pomjeri maticu rijeke u koju se ulijeva.  Kada porast pritoke traje nekoliko dana, šanse za ulov su veće jer je prošlo dovoljno vremena da se riba privikne. Oscilacije vodostaja na rijeci znatno utječu i na uspjeh ribolova na zatvorenim ili poluotvorenim vodama (barama i kanalima) oko rijeke. U barama i kanalima oko Save , štuka će najčešće reagirati na oscilacije vodostaja. Sve dok voda opada štuka će odlično raditi, ali ukoliko dođe do porasta vodostaja, ona će prestati sa radom. Odavno su prošla vremena kada je većina ribolovaca kući nosila pune čuvarice. Količina ribe u rijekama i jezerima se smanjila  zbog  velikog broja ribića  i zbog utjecaja čovjeka na vodene tokove pa se dešava da mrijest određenih vrsta riba ne uspije i nekoliko godina zaredom.  Poseban problem predstavljaju ribokradice koje nelegalno postavljaju mreže, koriste eksploziv ili struju prilikom ribolova pri čemu strada i veliki broj mlađi. Zagađenja od strane tvornica koje ispuštaju otrovne otpadne vode izravno u rijeke su posebna priča, a zakonske konsekvence koje su predviđene za počinitelje su toliko blage da se nitko i ne obazire na njih. Zbog svega toga, za uspješan ribolov nije dovoljna samo dobra i skupa oprema, imati svoje omiljeno mjesto, poseban recept s tajnim sastojcima za mamac već je neophodno da ribolovci  budu dobri znalci i mnogo drugih faktora koji utječu na to da li riba grize ili ne.  Jedan od uvjeta koji utječe na aktivnost ribe svakako je i vrijeme i često je upravo ono odlučujući faktor prilikom pecanja. Utjecaj kiše, grmljavine, vjetra ... Promjene meteoroloških uvjeta ribe izuzetno dobro osjećaju i predosjećaju njihov nailazak. Nagla zahlađenja, otopljenja, kiša vjetar ..., čimbenici su koji svojim djelovanjem čas nagrađuju ribolovca bogatim ulovom, a ponekad dovode do očaja. Iskustvo govori da jaka kiša u prvom trenutku negativno utječe na uspjeh u ribolovu, ali ako traje kratko ili oslabi tako da samo po koja kapljica pada na površinu vode, uspjeh je zagarantiran. Kiša može prisiliti smuđa da se hrani nešto ranije nego prethodnih dana, kada je vrijeme bilo vedro, a površina vode ravna kao staklo. Kišne kapi koje padaju na vodu rashlađuju njenu površinu i obogaćuju je kisikom. Sitna bijela riba izlazi prema površini, pa je grabljivica primorana da se hrani u gornjim slojevima. Treba napomenuti da kiša pozitivno utječe na ribolov na opisan način samo tijekom ljeta i rane jeseni. Vjetar je, ovisno o smjeru, nekad presudan, a povremeno samo pomoćni faktor o kojem ovisi uspjeh ribolovca. Vjetrom namreškana površina vode čini ribolovca manje primjetnim, a smuđa manje opreznim. Tada ova grabljivica obično počinje lovi nešto ranije nego što je to bio slučaj u danima bez vjetra. Njegova prehrana tijekom vjetrovitih dana odvija se najčešće u priobalnom pojasu. Prejak vjetar ili oluja praćena grmljavinom u početku negativno utječu na ribolov, jer je tada riba uplašena, prestaje s prehranom i bježi u zaklone. Iznimka je jedino neustrašivi som. Nakon prestanka oluje i kada grmljavina utihne može se uočiti velika aktivnost ribe po glatkoj površini vode. Sitna riba tada kreće ka gornjim slojevima, koji su bogatiji kisikom i hranom, koju je vjetar nanio. Ni smuđ ne propušta ove prilike za dobar obrok, pošto je njegov plijen tada manje oprezan. Zimi je jedino južni vjetar, koji donosi stabilno i toplije vrijeme dobar znak i odličan pomoćnik ribolovcima. Vjetrovi svih drugih smjerova, a osobito sjeverozapadni, izuzetno negativno utječu na uspjeh u zimskom ribolovu smuđa. Zaključak je sljedeći: Ono što ljeti predstavlja pogodnost i obećava bogat ulov, zimi obično transformira u ograničavajući faktor u ribolovu. Primjerice, sjeverni i sjeveroistočni vjetar koji je nepovoljan preko zime, ljeti je odličan saveznik ribolovaca. U jesenskom razdoblju najpovoljniji je jugoistočni vjetar. Tijekom godine promjene vodostaja i zamućenost vode su svakodnevna pojava, ali se najveće promjene dešavaju tokom proljeća i jeseni. Zimi, zbog snijega koji se zadržava na planinama, rijeke imaju slab dotok, pa je vodostaj obično nizak. Dolaskom proljeća i topljenjem snijega, pritoke donose veće količine vode, što dovodi do porasta vodostaja velikih rijeka i njihovog zamućenja. Porastom temperature, život u vodi se aktivira, ribe napuštaju svoja zimska boravišta i kreću u potragu za hranom. Tada su najbolja mjesta za ribolov ušća pritoka koje nose u sebi obilje riblje hrane. Sve u vodi tada živne, a jata sitnih riba prilaze obali i površini, hraneći se larvama i hranjivim tvarima koje su donijele nabujale pritoke. U većim rijekama tijek je obično ubrzan, pa su ribe prisiljene priđu obali gdje je matica slabija. U visokoj, jakoj i mutnoj vodi često se na metar od obale love kapitalni primjerci ribe. Ljeti, kada se padavine prorijede, rijeke opadaju i postaju bistrije, ribe se povlače u dubinu izbjegavajući svjetla nezaklonjena mjesta. U jesen, zbog pojačanih padavina, opet imamo sličnu situaciju kao i tijekom proljeća kada su uvjeti za ribolov najpovoljniji.

Proljetni lov soma

Duga zima je prošla! Otopine i kiše zamutile su i podigle nivo svih voda. Takav prolećni porast budi soma iz zimskog sna i on počinje da biva aktivan. Somolovcima je tada samo „udarac” na umu. Taj famozni tupi udarac! Osećaj koji ne bi menjali ni za kakve „begove” šarana, ni sa iskakanjem krupnog basa, ni sa podmuklim begom kapitalne štuke...

Na prvom mestu nam je samo nadmudrivanje sa somom. Navesti ga da se polakomi upravo na našu varalicu. Sada kada je još u blagom dremežu, tj. drži se dubine i nije raspoložen za dužu jurnjavu za plenom. A to nadmudrivanje danas nije nimalo lako – ne samo sada u rano proleće, već i tokom cele godine! Recimo mladicu poštovaoci često zovu ribom od 1000 zabačaja. Nažalost, som će na kanalu DTD, na Dunavu i ostalim rekama uskoro biti riba od 10000 zabačaja, ako lopovi nastave da pustoše vodu tempom kojim rade poslednjih godina. Aktivnost Čim temperatura vode premaši osam stepeni, som se polako budi i počinje da se kreće u potrazi za hranom.

U prvoj fazi ne odmiče se previše od svog zimskog brloga, ali kako se njegova životna sredina zagreva, postaje sve aktivniji i sve se više udaljava nastojeći da nađe pogodna mesta za lov, pre svega ona na kojima ima dosta sitne ribe. Ovom velikom grabljivcu posebno odgovaraju ulegnuća u tvrdom dnu, u koja rado zaleže kako bi iz njih vrebao i napadao plen. Nakon „buđenja”, nije nešto posebno aktivan za dužu jurnjavu za plenom. Bilo da je to varalica, kašika, tvister ili vobler, treba mu je provući ispred samog nosa i to što sporije. Presudni faktor za rano-prolećni uspeh je fanatična upornost.

Ali, zapamtite, ništa vam neće pomoći, ni desetine izlazaka i višesatno bacanje ako idete na pogrešnu vodu ili mesto. Najviše somova sada dobijaju strpljivi varaličari koji poznaju životne navike ribe na terenu čiji svaki pedalj imaju pred očima. Tek ako znamo gde se som krije kada je neaktivan, a gde i u kom periodu lovi, imamo šanse da ga upornim bacanjem, dobro odabranim varalicama, izazovemo i pokrenemo iz letargične faze u napad.

Gde tražiti soma?

Zaklon nalazi ispod betonskih jezika na šlajzovima kao i ispod mostova, a naročito u rupama oko njihovih stubova. Ako mu neki ukusan zalogaj dođe nadomak velikih usta dok se odmara, on će ga i pojesti. Ali, po pravilu, lovi malo dalje od svoje „spavaće sobe”. U rano proleće som lovi u cugovima, koji obično padaju u najtoplijem delu dana od 11 h do 16 h i u tom periodu nije ga retko videti kako se na površini lenjo okupa. Celodnevna aktivnost „brke” je samo u određenim delovima: u blizini većih brana (što zbog dubine, a i zbog više kiseonika zahvaljujući brzom protoku vode), zatim na određenim šlajzovima i ispustima kanalizacija (oko kojih se skuplja sitna riba) te u rupama sa dosta granja i panjeva... Ako se zadesimo na mestu gde se som okupao, pola posla je gotovo, jer ostaje samo da odaberemo pravu varalicu i da budemo istrajni u bacanju.

To naravno, nipošto ne znači da treba da se ukopamo u jednom mestu i da na njemu bacamo i dan i noć. Iako som nekada veštački mamac uzme čim ga zabacimo, u većini slučajeva nije dovoljno plasirati mu ga ni nekoliko desetina puta. Štaviše, ni 100 – 150 zabačaja na izglednoj poziciji nije premnogo. Treba ga isprovocirati da uzme mamac koji skakuće ili prolazi pored njega. Posle izvesnog vremena, kada mu dosadi, ili ga gurne „glavom“ ili ga uzme. Neretko moramo da bacamo cele nedelje po više sati dnevno da bi dočekali taj jedan udarac. To nije ni malo lako, a još je teže u takvim okolnostima biti skoncentrisan, pa sve vreme tačno zabacivati, pravilno voditi mamac i reagovati brzo. Ali ne i panično. Zato su vrlo retki oni varaličari koji su posvećeni samo lovu soma.

Upornost

Vremenski uslovi i česta kolebanja vodostaja posebno loše utiču na početku sezone lova soma. Ulovi znaju da izostanu i po desetinu izlazaka. Meni se to upravo na DTD kanalu dešava i do izlaska novog broja „Revira Srbije” uknjižiću još toliko. Recimo, prošle sezone imao sam 25 izlazaka u prazno i tek tada sam počeo da ih dobijam! Iznenadilo me je i to, kako prošle tako i ove sezone, da na tvistere i šedove duge 15 cm namenjene somu i vođene iznad samog dna, dobijam bucove teške od 600 gr do 3 kg. Sve sam ih redom pustio čak i bez slikanja. To prvo prolećno javljanje bucova znači da je i som aktivan i da treba biti samo uporan. U rano proleće somovi na udici nisu tako borbeni kao recimo posle mresta, desi se i da povećeg soma izvadimo kao „krpu”, ali može se naleteti i na tigra koji se neda do poslednjeg momenta. Bilo kako, ja soma koji umišlja da taktizira sa mnom i misli da on vodi igru kako njemu odgovara, vadim „šok” metodom i dižem ga na površinu što brže. Čim se pojavi, na obalu ili u čamac! Verujte, deluje zbunjeno i besno, jer se od jedne pasivne i zbunjene borbe odjednom za njega desio bum i pre nego što se snašao, već je bio napolju! Naravno, nije uvek tako, ali kad god ima šanse i kad god sam siguran kako je som zakačen, a da pribor može izdržati to „pumpanje”, pribegavam tome. Svaki zamoreni som ostavlja dovoljno snage za poslednji manevar ispred samog ribolovca, i dok god nije na obali ili u čamcu – somu ne verujte! Bilo da je proleće, leto ili jesen!

Čime loviti?

Što se samih silikonaca i varalica tiče, najviše sam uspeha imao na žute, zelene, crvene i boje „meda” Orka šedove duge do 14 cm. Zatim na sedefasti i crveni Relax Shark, kako sa klasičnijjim digovima, tako i sa fleksi glavama (spojenim sa udicom preko kopče) te na šedove Storm, Mann’s i Cormoran (koje često „friziram”), na Smuki šedove i na silikonce koje sam pravim. Često bez obzira na polu ili mutniju vodu, ne libim se da bacam i totalno crne silikonce. Od varalica tipa tvister preporučujem Orka sirenu i šed-tvister žuto – zelene, sive i medene boje, kao i crne. Zatim Šartrez i sedefasti Kalin’s mogambo, te delalande Sandra u šartrez ili RM dekorima, tamne Mister Meanove, dvobojne turbo tail od profi blinkera, kao i za provociranje sa lakšim glavama, odličnog „dead baita” Oskara orkinog.

Dobre su i silikonske glaviranje koje kada se vode blizu dna znaju i te kako da probude soma. Kao i kašike, sa kojima sam bolje prolazio digovanjem nego klasično ravnomernim povlačenjem. Pomenuću samo legendarnog Dam „efect-a” solo i duplog, kao i razne blu foks kašike. Od voblera, trenutno su najbolji oni koji idu duboko i imaju zvečku u sebi, ali to i nije od presudnog značaja koliko jaka vibracija jeste. Na slici vidite neke od mojih favorita za rano prolećno provociranje soma: Storm litlmac, Hot Enton, Ujka, Aleks, Bomber, Rapala OT, Brada OT, Ružno pače Ratling, Rapala Shad rap deep runer i legendarni (frizirani) Bigs. Od dekora dominiraju FT, CW, S, Grin Tajger, Sniner.

Svaka voda i svaki ribolovac ima svoje tajne adute koji su lovni u pravo vreme na pravom mestu. Zato ne gubite vreme i krenite u prolećni lov soma, možda vam se i posreći da ulovite brku ove godine do lovostaja! A lovostaj poštujte, jer su nam vode jako prazne. Vidimo se na vodi!

Tibor Mesaroš

- See more at: http://revirisrbije.com/tehnike/lov-grabljivice/prole%C4%87ni-lov-soma#sthash.hB9LbwTT.dpuf

Som u proljeće

Naš europski som (Catfish)  spada u obitelj somova i razlikujemo četiri vrste. Sve rastu manje od našeg europskog soma. Ovdje treba dodati i nezaobilaznog BULLHEAD-a ili cvergla po naši, koji uvijek nađe naš mamac prije ostale ribe. Poznati ribolovci na soma  kažu da je najbolje vrijeme za lov ove ribe kad god imate vremena. Znaci hrani se cijelog dana i noćci. Ipak večernji i noćni sati su bolji od danjeg  svjetla. Po danu se može naći u sjenci dokova, drveća, ili u sjenci visoke obale. Proljeće poslije mrijesta je najbolje doba godine za lov. To je obično krajem svibnja ili početkom lipnja, a ovisi i od geografskog položaja na kojem se nalazi voda na kojoj lovite. Može se naći i u rijekama i jezerima. Proljetno ludilo slatkovodnih nemani Savršeno opremljeni svim osjetilima somovi s lakoćom nalaze plijen, napadaju ga žestoko i izuzetno precizno, a žrtvama ne ostavljaju ni najmanju šansu Ako je temperatura vode povoljna, najveće slatkovodne grabljivice još u ožujku počinju se intenzivno  hraniti  i pripremaju za predstojeći mrijest. Iscrpljeni od dugog zimskog posta, somovi će rado nasrnuti na sve što im se učini pogodnim za jelo, ali se neće upuštati u jurnjavu za plijenom, već će ga vrebati iz zasjede  u neposrednoj blizini plićaka, sprudova, travnatih zona i ostalih mjesta gdje se u proljeće prvo okupljaju jata bijele ribe. Već u travnju situacija se drastično mijenja. Čim  ženke u pratnji čitavih jata mlađih mužjaka nađu mjesta pogodna za mrijest i naprave "bračna" gnijezda, somove obuzme svojevrsno ludilo. U narednih nekoliko dana  masakriraju  sve što pliva u njihovoj blizini. Napadaju žestoko i precizno i ​​žrtvama ne ostavljaju ni najmanju šansu. Međutim, zbog svoje proždrljivosti  i sami somovi tada postaju izuzetno lak plijen. Zbog činjenice da se u jednom danu može uloviti i više krupnih komada soma, ribolovci u travnju doslovno opsjedaju obale. Neki čak i uzimaju godišnje odmore kako bi u pravo vrijeme bili na pravom mjestu. U proljetnom lovu na ovog predatora najbolje su se pokazale varalice sa snažnim vibracijama - teške "žlice", velike silikonske glavinjare, tvisteri i šedovi, ali i vobleri, pogotovu oni kruškastog oblika i sa ugrađenom "zvečkom". Mada majstori vararičarenja neprestano lome koplja oko najubojitije varalice za soma u ovo doba godine, većina tvrdi da su ipak najefikasnije "žlice" svjetlije boje i težine veće od 30 grama. Ako se ove varalice nepredvidljivo vode - sa naglim promjenama smjera, iznenadnim ubrzanjima, ili zastojima u povlačenju, one bljeskaju i stvaraju takve vibracije da somovi jednostavno ne mogu im odoljeti. Duguljaste "žlice" idealne su za okomito vođenje kroz virove , jake riječne struje ili tik uz podvodne prepreke, dok su široke pravi izbor za pretraživanje srednjih slojeva vode, sprudova ili travnatih dijelova. Špinerski  majstori za ribolov soma  kažu da je najbolje da se "žlice" zabacuju visoko  i da jako pljusnu kada padnu na vodu, pošto taj zvuk privlači somove. Ako se lovi na rijeci, varalicu treba povlačiti pod kutom od 45 stupnjeva u odnosu na obalu. Silikonske varalice su zbog svoje lovnosti, ali i niske cijene postale nezamjenjive za lov na zakrčenim terenima s dosta podvodnih prepreka. Njihov mekan i pokretljiv rep odlično radi i pri sporom povlačenju. Za lov soma u rano proljeće najbolje su se pokazali glavinjare, veliki šedovi i tvisteri drečavih boja, opterećeni težim olovnim glavama. U ovo doba godine somovi se uspješno mogu loviti i na žive mamce (gliste, pijavice, žabe, ribe), ali i na riblje filete. Kako i gdje pronaći soma Lov soma je specijalnost samo nekih ribiča. Iako Neki ribiči , iako love na vodama gdje ima soma, nisu ga niti vidjeli, a sve zbog krive tehnike ribolova. Som ne spada u ribu s posebnom inteligencijom, što je mišljenje svih ribolovaca soma. Trik je zapravo u tome što ga je puno teže pronaći nego uloviti. Dodatna teškoća je što kod soma postoji razlika među razdobljima kad intenzivno pliva vodom u potrazi za bilo čim jestivim i razdobljima kada skriven potpuno miruje. Ronioci koji su ga imali prilike vidjeti u tim razdobljima 'odmora' pričaju kako leži potpuno nepokretan i ne reagira čak ni ako ga se oprezno dotakne rukom . Dakako, pretraživanje vode u ronilačkoj opremi ne bismo vam preporučili, no neke druge metode i spoznaje u traženju somova mogu bitno unaprijediti vaš ribolov. Danju po dubinama  Som ne voli svjetlo. Danju se drži dubina do kojih najteže dopiru sunčeve zrake, potkopanih obala i drugih zaklona od stijena, granja, panjeva ili vodene vegetacije. Tu ponekad vreba plijen iz zasjede, ali najčešće miruje. Samo u posebnim prigodama i na nekim vodama som će biti aktivan danju kod niskog vodostaja i vedra sunčana vremena. Izljevi kanalizacije, podnožja većih slapova, stjenoviti kanali te najdublje rupe pune grana i panjeva mjesta su gdje ponekad vrijedi pokušati prirodnim mamcem na dnu ili dubokoronećom varalicom. Naglo zamućenje vode i porast vodostaja u rijekama primaći će soma bliže obali i često ga potaknuti na hranjenje. Stara je priča s naglim padom tlaka i grmljavinom koja diže 'brka' sa spavanja jednako kao i popularna bućka. Znalačko lupanje ovom napravom podići će soma iz dubokih virova danju, čak i za najvećih ljetnih vrućina. Idealno je ako iskustvo i ribarsku tradiciju bućkanja uparite s dobrim sonarom koji će vam pokazati sve riblje likove koje se pojave pod čamcem. Ako ih i ne ulovite isprve, znat ćete da su tu i pokušati ponovno. Noću bliže površini Kad padne mrak situacija se mijenja. Som tada plivat će bliže površini, prilazi obali ulazeći u plićake, brzake, pod slapove gdje aktivno progoni manje ribe i druge životinje. Lovite li noću, dobro slušajte. Glasno špricanje manjih riba, pljuskanje ili podmukli zvuk gutanja, vrlo nalik zvuku od udarca bućke, odat će vam gladnog 'brka' u akciji. Dobacite li mu u tim trenucima površinsku varalicu, često će je zgrabiti bez oklijevanja. Ima noći kada i somovi rade u skupinama. Iako ih nigdje u literaturi ne opisuju kao jatnu ribu, iskustva mnogih ribiča s različitih voda potvrđuju kako oni ponekad organizirano opkoljavaju jata sitne ribe, slično kao boleni danju . U trenucima kada prvi pljusne, akciji se priključe i ostali. Iza prve linije manjih somova često se šuljaju i oni najveći koji ne vole društvo. Zapravo, pravilnije je reći da 'društvo' ne voli njih, jer nađu li se u prilici mogu progutati i manje pripadnike iste vrste. Ako se som noću ne čuje, ne znači da nije blizu. Noćna zamka na soma, tvrde znalci, postavlja se uvijek bliže površini, a cilj je da živa riba mamac bućkanjem i valovima signalizira prisutnost plijena. Vežite svoju postavu za trsku, granu nadvitu nad vodom ili razvucite najlon poprijeko rijeke ili jezera i čekajte. a dnu lovite uz samu obalu na izlazima iz dubina perifernim dijelovima terena na kojem ste danju otkrili somove u mirovanju. Varalicom noću lovite bliže površini, najbolje na prijelazima pliće i brže vode u dubinu ili uz samu obalu obraslu granjem. Nesumnjivo (naš obični Silurus glanis) som je naša najveća slatkovodna vrsta, koja nastanjuje nizinske vode Hrvatske. U literaturi se spominje da je som najveća europska slatkovodna vrsta i da može narasti i do tri metra dužine s težinom od 250 do 300 kg (Petković, "Sve o ribolovu"), pa i više od 300 kg i do 5 metara dužine ("Ribarstvo", grupa autora, str. 159). I Brehm u "Životu životinja" navodi da nerijetko naraste u dužinu od tri metra, a da može biti težak od 200 do 250 kg.  M. Đonić u knjizi "Riblji svet" navodi da je "jedan alas, na Odri, uhvatio soma teškog 400 kg i dugačkog oko 5 metara". Na žalost, kada su u pitanju tako veliki primjerci soma, daljnjih,podrobnijih podataka o ulovu, kada je ulovljen, na što, kada i tko je bio sretni ribolovac – nema! Prema pouzdanim i dostupnim podacima iz tog vremena, najvećeg soma na ovim našim prostorima, ulovio je Franjo Bihler, na udicu, 1938. godine. Taj ribar iz Zemuna, ulovio je krajem travnja te godine, na ušću Save u Dunav, kod malog Konjskog otoka, sominu od 147 kg. Ostalo je zabilježeno da je som zagrizao na manjića teškog 150 grama, kojeg je na udicu postavio Franjo. Još većeg soma, teškog 152 kg, uginulog, pronašli su ribari kod Beljarice iznad Zemuna, 1945.  Postoji zapis, ali ne provjeren, da su na Kazuku, kod Apatina, ribari, 3. travnja 1958. ulovili u bubanj (ribarski alat) soma od 208 kg. Inače, uz ribare i njihove registrirane ulove vezani su najpouzdaniji podaci, s kraja 19. i početka 20. stoljeća, vezani uz ulove kapitalnih somova. Tako je i Brane Crlenjak u svojoj knjizi "Ribolov u Vukovaru kroz stoljeća" zabilježio neke ulove s Dunava s kraja 19. i početka 20. stoljeća.  Iz "Odborske knjige" ribarskog ceha, koja počinje 1871. godine, a završava 1940. može se vidjeti kako su velikim alatom – laptaše u rano proljeće, kada snijeg okopni, a led krene Dunavom, ribari lovili soma. "Govorili su da led pokrene ukrtožene somove" - piše Crlenjak. Samo sam jednom u životu vidio, kada su se ribari vratili s laptarenja, ulovljena tri velika soma; jedan je težio 90 kg, a ona dva manja svaki po 70 kg. Crlenjak je slikom i imenom i prezimenom zabilježio tako somove ribara Johana Živkovića, teškog 80 kg i ribarskog para F. Banovaka i S. Molnara, teškog ravno 100 kg. Dakle, ni tih davnih godina, kada je, što se danas smatra, velikih somova bilo više u našim velikim rijekama, ulovi teži od 70 kg bili su prava rijetkost. Som se pokazao kao veoma izdržljiva riba, pa se dosta ove ribe ulovi svake godine, a među njima i na desetke kapitalnih komada. Dok su nekada o kapitalcima dokazi bili ulovi ribara, danas su to oni sportskih ribolovaca. Sportaši uglavnom na udice love manje primjerke, one do 20 kg težine. To se prije svega odnosi na ribolov umjetnim mamcima: varalicama, spin tehnikom, iako i tu ima nevjerojatnih ulova, poput soma od 75 kg, kojeg su 2007. na vobler Ružno pače, na Vranskom jezeru ublinkali i savladali Željko Šumatić i Kristijan Kralj. Uz malu pomoć čamca. Naime, tog 26. rujna 2007. ovaj je dvojac, oko 9,30 sati panulao čamcem po Vranskom jezeru. Teškim spin priborom vukli su, veslajući, za čamcem prepravljeni (ojačani s jačim udicama) vobler Ružno pače. Borba sa somom trajala je oko sat i pol. U tom vremenu prijatelji su se izmjenjivali na štapu. Na kraju je som spremljen u čamac pomoću jake i dugačke kuke. Na velikoj Pfluger roli, na SPRO stogramskom štapu dužine 3,60 m, bila je namotana upredenica promjera 0,40 mm tvrtke Cormoran, pa je ovakav som mogao biti savladan sportskim priborom. Inače, Kristijan Kralj je sin, na žalost pokojnog Željka Kralja, poznatog hrvatskog ribolovca, koji još uvijek drži hrvatski rekord, kad je u pitanju som, ulovljen na sportski način. Željko je, naime, također na Vranskom jezeru, ali na kedera, 1985. ulovio soma od 103 kg. O tome je pisala sva tadašnja jugoslavenska štampa, a u natječaju magazina Vikend, ulov je nagrađen Zlatnom udicom. Ribolov na kapitalnog soma postao je posljednjih petnaestak godina veoma popularan diljem Europe i za cijelu kastu ribolovaca – somolovaca. Teško ih je opisati, ali zajedničko im je da ih, osim soma, i to onog kapitalnog ništa drugo ne zanima. Uz to somove, love, slikaju i puštaju natrag u vodu. Najomiljenija odredišta su im trenutno rijeke u Španjolskoj i Italiji (Po), te delta Dunava u Rumunjskoj. Posljednjih nekoliko godina organiziraju se i ture na rusku Volgu. Na žalost, Hrvatska još nije iskoristila svoje mogućnosti u tom dijelu ribolovnog turizma. Kada je šaran u pitanju nešto je napravljeno, ali kada je o somu riječ, onda ništa ..... !! Lovostaj na soma završava 15. Lipnja!!

Vrste varaličarenja

Metode varaličarenja se određuje prvenstveno prema dubini na koju treba plasirati varalicu. Prema tome riba se može loviti na dnu, neposredno iznad dna, u srednjim slojevima vode, u površinskim slojevima, na površini, dalje ili bliže od obale i u stajaćoj ili tekućoj vodi. Tehnika varaličarenja je način vođenja varalice koji se obavlja pokretima štapom i namotavanjem ili odmotavanjem linije  sa role , da bi se varalica kretala na odgovarajući način. Za određenu tehniku vođenja varalice opredeljujemo se u zavisnosti od vrste ribe, dubine i daljine na kojoj se riba nalazi, konfiguracije obale i dna, brzine toka vode, temperature vode, vidljivosti i modela varalice. Poznato je da je kretanje određeno pravcem, brzinom i njihovom promjenjivošću, pa se shodno tome odlučujemo za brže ili sporije povlačenje, sa ili bez promjene pravca. Bilo koji metod i tehniku da primenjujemo, prezentacija se vrši PRETRAŽIVANJEM terena na kojem je u trenutnim uslovima moguć boravak aktivne grabljivice. Ako je grabljivica precizno locirana, tada se varalica prezentira NAVOĐENJEM, korištenjem vodenog toka ili praćenjem konfiguracije dna, prepreka na dnu ili priobalju. U principu, sve grabljivice osim bolena, napadaju sporije vučene varalice. Ljeti se, zbog veće pokretljivosti grabljivica, varalica se vodi nešto brže, sa češćim promjenama pravca kretanja, dok se zimi, kada su grabljivice zbog niske temperature vode usporene, varalica vodi sporije i pravocrtno. U površinskom ribolovu varalicu treba voditi sa češćim i kraćim promjenama brzine i pravca, osim kada je u pitanju bolen , kojem je atraktivna brzo i pravocrtno vučena varalica. U uslovima loše vidljivosti, po mutnoj vodi ili noću, varalica je lakše uočljiva ako se vodi sa čestim promjenama brzine i pravca, a u bistroj vodi treba je voditi nešto brže i bez zastajkivanja, jer se ribi nesmije dati previše vremena za promatranje mamca. Metoda varaličarenja na dnu se primjenjuje kada se grabljivica nalazi i hrani na dnu. Takav način ponašanja grabljivice zahtijeva plasiranje i vođenje varalice uz što češći kontakt sa dnom. Na tekućim, kao i na stajaćim vodama to je izvodljivo teškim varalicama tipa jiga i opterećenim deep voblerima, koji se dužom putanjom mogu voditi na odgovarajući način, i duže vremena zadržati u zoni napada,  a da ih pritom tok vode ili otpor koji pružaju povlačenju ne odvoje od dna. Ako je grabljivica locirana na većoj daljini od ribolovca i ako se ribolov obavlja sa obale, u tekućoj vodi sa bržim tokom, teški jigovi su jedini izbor. Ako se jig u tekućoj vodi, primjenom tehnike sporog vođenja, kretat će se paraboličnom putanjom niz tok, a na stajaćoj vodi pravocrtno ili sa manjim promjenama pravca. Ako se ribolov obavlja iz čamca, primjenjuje se vertikal-džiging tehnika, kojom se jig vodi skakutavo po dnu. Na tekućoj vodi, zbog otpora površine strune i jiga, voda će varalicu nositi u nizvodnom pravcu od ribolovca i izdizati je, pa je neophodno varalicu održavati na dnu povremenim odmotavanjem strune i spuštanjem štapa. Na stajaćoj vodi vertikalno jigovanje se obavlja minimalnim podizanjem jiga sa dna, pretraživanjem manjih površina na mjestima na kojima je moguća prisutnost grabljivice. Ako se varaličari sa obale u tekućoj vodi, prije izbačaja jiga treba uzeti u obzir brzinu toka, dubinu, vrijeme potrebno da varalica dotakne dno, udaljenost od mjesta na kojem se očekuje prisutnost grabljivice i vrijeme potrebno da se varalica dovede do mjesta očekivanog napada. Imajući u vidu sve informacije potrebne za prezentaciju, varalica se zabacuje onoliko uzvodno i daleko, koliko je potrebno da varalica padne na dno i dovede se pravilnom putanjom i potrebnom brzinom do željenog mjesta. Kada je izbačaj izvršen, potrebno je osjetiti dodir varalice sa dnom. Dno se detektira osjećajem preko štapa ili po naglom opuštanju strune, što je znak za početak navođenja varalice na određeno mjesto. Vođenje se počinje sa visoko podignutim štapom i kada jig, nošen tokom, prođe nizvodno od ribolovca, spuštanjem štapa ili odmotavanjem strune treba spriječiti izdizanje jiga od dna, jer zatezanje strune znači da se jig kreće sporije od riječnog toka i da zbog povećanog otpora teži izdizanju. Održavanjem kontakta jiga sa dnom, varalicu treba dovesti u prepoznatljiv prostor grabljivice odnosno u zonu napada. Na stajaćim vodama dubine do 3 m, moguć je ribolov na dnu duboko ronečim voblerima. Upotreba voblera i spinera , pri stalnom kontaktu sa dnom, zahtjeva veoma sporo vođenje i zastajkivanje što bi remetilo rad i vibraciju varalice. Dubokoronci prilikom povlačenja teže zaranjaju, što na manjim dubinama osigurava kontakt sa dnom i praćenje konfiguracije dna. Nakon izbačaja voblera, čim dodirne površinu, treba ga sa spuštenim štapom odsječno nekoliko puta povući da bi brže postigao dovoljnu dubinu i vođenje nastaviti potrebnom brzinom prije podizanja štapa, osim u slučaju kada treba prevesti vobler preko prepreke. Udaranje pakte voblera u dno ili manje prepreke je znak da je ostvaren kontakt sa dnom i da se varalica kreće na odgovarajućoj dubini. Na tekućim vodama dubljim od 3 m, pri dnu se može varaličariti jigovima , težim voblerima bez pakte i opterećenim voblerima. Ova metoda se koristi kada grabljivica uzima hranu dižući se sa dna, ili ako joj neka prepreka omogućava da lebdi iznad dna i pravi joj zaklon iz koga će povremeno izlijetati i loviti. Tako postavljena grabljivica ne vidi mamac koji prolazi ispod nje ili je ne zanima, jer ključni nadražaj koji je navodi na napad očekuje neposredno iznad sebe ili u svom nivou. Imajući u vidu uslove pod kojima treba obaviti prezentaciju, mogućnosti varalice i lokaciju ribe, ako se odlučimo za jigovanje, obavlja se isti postupak kao i za vođenje na dnu, s tim što se, nakon detekcije dna, varalica podigne nekoliko desetina centimetara i povremenim kontaktima sa dnom održava ista dubina vođenja do zone napada. Varalica se ne mora spuštati do dna ako je prilikom prvog zabaca brojanjem određeno vrijeme tonjenja varalice do dna. Svako sljedeće vođenje se počinje sa vremenom potonuća za jedan broj manje od prvog brojanja. Dubinu vođenja je moguće odrediti uz pomoć sata , odnosno, ako je jigu određene težine trebalo 12 sekundi da dodirne dno nakon prvog izbačaja, naredno vođenje treba početi nakon 11 sekundi tonjenja. Time se izbjegava nepotreban kontakt sa dnom, naročito na terenima na kojima postoji vjerovatnost da se linija ošteti ili zakači varalica. Varaličarenje se obavlja praćenjem reljefa dna sa relativno istim odstojanjem. Održavanje odstojanja od dna se može osigurati vezanjem neopterećenog jiga,  na predvezu iznad klasično opterećenog jiga. Za ribolov pri dnu na tekućim vodama, izuzetno su pogodni teži vobleri bez pakte. Daleko se mogu izbaciti, brzo tonu, bučno vibriraju i ne teže izranjanju što omogućava uspješno vođenje pri dnu. Zbog takvih karakteristika njima je moguće jigovanje kao i pravolinijsko vođenje i u oba slučaja varalica ima atraktivan rad. Od vrste dna i potrebne dubine vođenja zaviseće koji će tip opterećenja biti upotrjebljen. U principu, ovim načinom se otežavaju plivajući plitko tonući vobleri koji će se pri sporom povlačenju kretati iznad dna. U slučaju da postoji potreba da vobler povremeno dodiruje dno, a to je provjereno atraktivno za soma, koriste se duboko zaranjajući vobleri, koji će paktom kuckati po dnu, skakutati i vrludati lijevo-desno u ovisnosti od toga kakvu prepreku i pod kojim uglom našli. Ovako opterećeni vobleri se u tekućoj vodi povlače uzvodno, odmah nakon dodira opterećenja sa dnom, da ne bi došlo do mršenja trokrakih udica i osnovne strune. Olovni utezi omogućavaju dalji zabac , spuštanje voblera na određenu dubinu i vođenje na odstojanju koje štiti varalicu od zakačivanja. Na stajaćim vodama dubljim od 3 m način vođenja jiga, lakih glavinjala i opterećenih voblera pri dnu, se obavlja na sličan način kao i na tekućim vodama s tim što se povlačenje može obavljati u svim pravcima i težine olovnih opterećenja su manje. Na tekućim vodama za varaličarenje pri dnu na dubinama manjim od 3 m, koriste se tonući i dubokoroneći vobleri. Spineri i vobleri , u tekućoj vodi i pri uzvodnom povlačenju teže izdizanju i teško ih je zadržati na odgovarajućoj dubini. Ako se ribolov obavlja sa obale, tonući vobleri se zabacuju poprečno na tok rijeke, puštaju da tonu, i kada se odbrojavanjem ustanovi da se nalaze pri dnu, počinje se sa uzvodnim povlačenjem. Da bi se tonući vobler koji plitko zaranja održao pri dnu potrebno ga je voditi spuštenim štapom. Što se vobler bude više približavao obali i kako se dubina bude smanjivala, tako štap treba izdizati i održavati odstojanje voblera od dna. Za tonuće deep voblere važi isto, s tim što ih treba voditi uzvodno uz podizanje štapa da bi se održalo odstojanje od dna, zbog težnje ovog tipa voblera da zaranja. Plivajući dubokoronci se vode spuštenim štapom dok postignu željenu dubinu, a nakon toga podignutim, da bi se odstojanje održalo sve do dovođenja voblera do obale. Ako se ribolov obavlja iz čamca, oba tipa voblera su idealna za povlačenje paralelno sa obalom na manjim dubinama, a u noćnom ribolovu deep je pravi izbor za povlačenje od obale ka čamcu. Na stajaćim vodama, na dubinama manjim od 3 m za vođenje pri dnu koriste se zaranjajući i tonući vobleri, kao i žlice i spineri. Žlice i spinere je moguće voditi pri dnu, u priobalnom pojasu, gdje se dubina ka obali postepeno smanjuje. Vođenje se obavlja spuštenim štapom, laganom vučom, a konfiguracija dna se prati podizanjem i spuštanjem štapa. Varaličarenje u srednjim slojevima u tekućoj vodi se primjenjuje kada uslovi na ribolovnom mjestu ukazuju da je moguća pojava aktivne grabljivice u srednjim slojevima vode. Tu osobinu na većim tekućim vodama imaju som, smuđ i bolen i to neposredno pred prilazak obali ili u lov u površinskim slojevima. Taj period traje kratko i za pretraživanje šireg sloja vode po dubini koriste se prvenstveno tonući i zaranjajući vobleri kao i žlice i spineri. Grabljivice su tada najčešće locirane na ivici brzaka i povratnog toka, jer taj položaj omogućuje manji utrošak energije. Prezentacija se vrši izbačajem varalice poprečno na tok, spuštanjem na određenu dubinu i uzvodnim povlačenjem se navodi u zonu napada. Na dubljim stajaćim vodama aktivne grabljivice se u srednjim slojevima kreću najčešće tako gdje im je hrana - oko termoklima. Termoklin se nalazi na dubini na kojoj se miješaju topla i hladna voda i u njemu je koncentracija riblje hrane najveća. U sjevernoj Americi i u sjeverozapadnoj Evropi na većim stajaćim vodama, jezerima i akumulacijama, primjenjuje se troling varaličarenje. Troling tehnikom povlačenja varalice iz čamca u pokretu, kontroliraju se svi slojevi vode od dna do površine i to sa više štapova. U morskom, pučinskom ribolovu ova tehnika povlačenja varalice je u najširoj primjeni, dok se u slatkovodnom ribolovu koristi na većim tekućim i stajaćim vodama. Kod nas se ova tehnika varaličarenja rijetko primjenjuje i to samo na vodama na kojima je dozvoljen ribolov iz čamca. Klasično varaličarenje na stajaćim vodama u srednjim slojevima, uspješno se može obavljati iz usidrenog čamca kao i sa obale na mjestima na kojima je locirana prisutnost grabljivice. Kao i na tekućim vodama, boravak grabljivice u srednjim slojevima je kratkotrajan i traje onoliko dugo koliko joj je potrebno da zgrabi ribicu koja se kreće u nivou ili iznad nje. Na tekućoj vodi je lakše locirati mjesto na kojem će se pojaviti grabljivica nego što je to slučaj na stajaćoj vodi. U vodi bez toka riba može lebdjeti na bilo kojoj dubini bez značajnijeg utroška energije i jedini način određivanja mjesta i vremena na kojem će biti aktivna je praćenje kretanja malih ribica. Za pretraživanje srednjih slojeva stajaće vode koriste se isti tipovi varalica kao i za tekuću vodu, s tim što se čestom promjenom dubine vođenja kontrolira širi pojas srednjeg sloja. Na mjestima gdje visoka podvodna trava ili granje prikrivaju dno, varalica se vodi zaobilaženjem prepreke po visini i spuštanjem između prepreka koje često služe kao zaklon grabljivici. Ako je reljef izrazit, primjenom brzoizranjujućih dubokoronaca se efikasno može pokriti širi sloj aktualnog područja. Varaličarenje u površinskim slojevima vode omogućava upotrebu svih tipova varalica osim teških jigova i velikih dubokoronećih voblera. Pilkeri i žličaste varalice se koriste u slučajevima kada je potreban dalji izbačaj i nešto brže vođenje, a u priobalnom ribolovu primjenjivi su plivajući, manji tonući, neutralni i plitko zaranjajući vobleri, spineri i lake glavinjare tipa Cicada. Varalice se vode sa spuštenim štapom, da ne bi isplivale na površinu, a promjenom visine i pravca vođenja vrši se zaobilaženje prepreka. Metoda je primjenjiv kada se uoči prisutnost grabljivice u površinskim slojevima, naročito noću, po zamućenoj vodi, vjetru i na plitkim terenima sa. Površinski ribolov podrazumijeva vođenje varalice na površini ili neposredno ispod površine. Primjenjuje se na terenima na kojima trava dopire skoro do površine ili ako se uoči da grabljivica napada plijen na površini. Varalice koje se da uspjehom mogu koristiti za lov na površini su plivajući i plitko zaranjajući vobleri, vučeni lagano, tek toliko da vibriraju i da paraju površinu vode. Leptiri se vode sa visoko podignutim štapom, tako da pločica ide neposredno ispod površine i da pravi valiće. Pilkeri i poperi se vode brzo tako da izlijeću iz vode i pljuskaju ispred i oko sebe , prepreka i granja. U površinskom ribolovu, na jako zatravljenim terenima djelomično prekrivenim lokvanjem, jedini mogući način prezentacije je primjena varalica od meke plastike na udicama sa štitnikom. Izbacivanje varalice se vrši na zatravljeni dio i navodi na čistu površinu pod kojom je moguće prisutnost grabljivice.

Mušičarenje

Ovaj način ribolova smatra se a i jeste, vrhunska veština, finoća i znanje, gde nema upotrebe snage i sile. Može se slobodno reći da je to da je to zabava ljudi koji na sebi svojstven način vole prirodu i reku.
U prirodi ima više vrsta insekata. Ribolovac mora bar u najmanjoj meri poznavati insekte sa vode na kojoj peca. Razlog za to je što se svaka riba hrani insektima koji se mogu naći na vodi na kojoj pecate.Ima više načina izrade veštačkih mušica, a lov može biti suvim mušicama, mokrim mušicama i nimfama. Posebno je važno obratiti pažnju na veličinu veštačke mušice koja treba biti što bliža prirodnoj veličini mušice.Ništa manje važna nije ni boja mušice jer su prirodne boje mušica raznih nijansi i to treba uspešno imitirati.Treba uzeti u obzir da svaki materijal potopljen u vodu menja svoju originalnu boju tako da i to treba uzeti u obzir pri izradi mušice.

Lov veštačkim mušicama zahteva poseban pribor: štap, strunu, čekrk, predveze, podveze i slično. Postoji viče načina lova veštačkim mušicama: lov mokrim potopljenim mušicama, lov suvim mušicama (one koje plivaju po površini vode) i lov nimfama koji nudi ribi imitaciju ovog polu insekta pri samom dnu ili sredini vodenog sloja.

Varaličarenje

Po mojem skromnom mišljenju varaličarenje je najlepši i pravi sportski ribolov. O ovoj temi je napisano viče knjiga i još uvek ima nedorečenih tema. Mi ćemo ukratko pokušati da vam približimo varaličarenje tako što ćemo opisati načine pecenja grabljivica koje su najzastupljenije kod nas.
-SMUĐ:
-Varalice: "vobleri", "tvisteri", "kašikaste varalice tipa effzet".
Pri zabacivanju varalice, sačekajte da ista padne na dno pa tek onda počnite lagano namotavanje sa težnjom da varalica bude što bliže dnu. Loviti smuđa pri dnu a ne pokidati nijednu varalicu je skoro nemoguće. Moja preporuka je da pre bacanja svoje omiljene "rapale" ispitate teren sa nekom jeftinom varalicom ili tvisterom pa tek onda krenete sa "prečešljavanjem" terena u potrazi za smuđom. Ako pecate sa "džigovima" (tvisterima) cilj je da tvister "radi u vodi": kombinacijom namotavanja mašinice, podizanja i spuštanja štapa tvister treba držati pri dnu a da pri tom on bez prestanka ide gore dole.
-ŠTUKA:
-Varalice: ovaj vodeni terminator će krenuti na svaku varalicu mada bi iz ličnog iskustva izdvojijo meps 3 srebrne boje.
Kako isprovocirati štuku, da pored mnoštva živog kedera u vodi uzme baš vašu varalicu? To ćete uspeti pravilnim vođenjem prave varalice u pravom trenutku na pravom mestu. Za štuku važi sledeće pravilo: što više šetnje, što više zabačaja, provucite varalicu pored svake prepreke u vodi (oborena stabla, panjevi), više puta. Štuku treba tražiti u svim slojevima vode. Naša je preporuka da na kraj najlona namontirate sajlicu sa karabinjerom i što češće menjate varalice. Neko će se sigurno usprotiviti upotrebi sajlice, naše je mišljenje da sajlica više pomaže nego što odmaže. Slobodno eksperimentišite sa većim varalicama.
-BUCOV:
-Varalice: kašikaste varalice uže, manjih dimenzija, poneki uzani vobleri, strimeri (kozija brada) u kombinaciji sa vaser kuglom.
Bucov je riba oko čijeg se lova vode mnoge diskusije u ribolovačkim krugovima, dali lovi sam ili u jatu, dali jatobucova organizuje lov..... Iz ličnog iskustva reći ću vam sledeće, bucov lovi i sam i u jatu. Bucova treba tražiti ispod površine, nikako u dubini, varalicu treba brzo vući. Bucova koji lovi sam (samca) mnogo je teže upecati, ali su to obično krupniji komadi. Mi ga pecamo "gađanjem": kada vidimo gde radi (izbacuje se u poteri za sitnom ribom), to mesto gađamo varalicom i brzo je povlačimo.

Varalice koje koristimo su kašike najčešće effzet ili ručno pravljene od drške male kašikice. Radi daljeg izbačaja slepite (zavarite) dve effzet varalice. Naš najomiljeniji način pecanja bucova je vaser kuglom i strimerima. Napravite predvez dužine 1,50m (najlon 0,50) na vrhu vežite vaser kuglu a na kraju dva strimera koji treba da budu udaljeni 50cm. Sistem zakačite na kraj najlona i zabacujte, povlačite ga polako uz povremene trzaje da bi vaser kugla bućnula oponašajući zvuk bucova koji lovi. Ovaj sistem se najbolje pokazao kod bucova koji lovi u jatu. Sistem ne smete zabacivati pravo u jato već nekih dvadesetak metara uzvodno, kada sistem dođe do mesta gde bucov "radi" krenite sa namotavanjem. Uspeh zna da bude neverovatan, dešavalo se da se zakače dva bucova po 2,5-3kg u jednom zabačaju.

-SOM:
-Varalice: velike dvodelne ili trodelne Rapale (dubokoronuće), velike kašike, imitacije žaba, džigovi nalik durdubku..... Vobleri koji u sebi imaju kuglice, tako de zveckaju prilikom povlašenja (što dodatno iritira soma).
Da bi lovili soma varalicama potrebno je da se steknu određeni uslovi: bistra voda, mutno vreme, najbolje nevreme i preporuka da se lovi iz čamca. Svako ko iole poznaje ovu ribu zna da se ona kreće i hrani na samom dnu ali ga za vreme nevremena (grmljavina) treba tražiti u gornjim slojevima vode. Udarac soma je veoma sličan udarcu štuke, kao da je varalica zapela za nešto. Ali kada borba počne to je doživljaj, koji ako nemate dobar pribor spreman za soma veoma kratko traje i som se vraća u dubinu vode (lično iskustvo).